Petak, 9.5.2025.

Tu večer oko 20 h sam ušla u kuhinju pripremiti sendviče dečkima za put. I čim sam razrezala kruh palo mi je na pamet da nisam kupila foliju sa kojom trebam zamotati sendviče. Nije mi bilo jasno kako ju nisam kupila kad sam danas već bila u dućanu ili neki dan kada sam ju napisala na popis. Ništa, obukla sam se i prošetala do obližnjeg dućana. 

Uvijek kada se spremam za izlazak iz kuće prisjetim se, fokusiram i razmišljam o onome što je Apostol Pavao rekao u Efežanima 6:15 – “…potpašite noge spremnošću za evanđelje mira.” Jedan drugi prijevod istog stiha kaže da “trebamo  imati polet za navješćivati Evanđelje mira, kao obuću na nogama.”

U skladu sa tim svetim zapovijedima dužna sam pred svojim Gospodarom staviti bližnjeg ispred. Uvijek moram biti spremna odložiti to što radim za donošenje Evanđelja ili raditi to što radim, ali biti odvojena od toga, za Krista.

Odmah po izlasku iz dućana locirala sam najkraći put natrag doma i krenula njime. Doma me čekao muž koji je trebao otići za obavezama i djeca kojoj sam trebala poslužiti večeru. Ubrzo sam ispred sebe vidjela ženu koja je koračala prema meni i upitala me za pomoć, trebao joj je prijevoz. Govorila je kako se preračunala, kupila previše stvari u dućanu i da ne može sama sve to ponijeti jer ju boli lakat, ima operiran gležanj i boli ju kralježnica. Rekla sam joj da nisam s autom, ali da je blizu parkiran, da mogu otići po njega i odvesti ju kući. No, ispostavilo se da blizu živi i da možemo i pješice ako joj ja preuzmem dio tereta. 

Ali, prije svega toga, rekla sam joj da se mogu pomoliti za nju i da će joj bolovi proći. Nastavila sam joj svjedočiti da vjerujem u Isusa Krista, Božansko iscjeljenje i da sam kršćanka. Na to su joj skoro krenule suze jer je molila Oca da ju ne ostavi tu na parkingu samu, da joj pomogne u nevolji. Dvoje njih ju je odbilo ili joj nisu bili u mogućnosti pomoći, a ona je i dalje vapila Njemu. I kako kaže, tada sam ja došla. Čim sam joj prišla znala sam da je ovo uređena situacija, bila sam spremna proglasiti joj evanđelje. Počela mi je pričati pod kojim je blagoslovom zadnjih tjedan dana i u molitvenom duhu u vezi svog života. Molila je da u njenom životu bude sve novo, da joj se i tijelo i duša obnove. Kada sam joj svjedočila da sam nanovo rođena, da je u mom životu sve staro umrlo, a novo nastalo, srce joj je gorjelo od sreće. Taj dan je molila i taj dan joj je Isus uslišio molitvu i to na način da je zaustavila poslanika koji joj svjedoči o novom rođenju! Predivan je i brižan naš Nebeski Otac! 

Odmah sam primijetila njenu poniznost u tome što je molila i zaustavljala ljude nebi li joj se pružila pomoć. Zaista, to nama ljudima jako nedostaje. Prisjećam se sebe u trudnoćama kada bi mi se dogodila slična situacija pri povratku s placa, a nije mi palo na pamet da zaustavim nekoga i potražim pomoć. Moje ideje su bile da ostavim dio vrećica na cesti i dođem u drugoj turi po njih nakon što jedan dio odnesem doma. To je ta navika oslanjanja na samu sebe i vlastite snage. Ta odvojenost od Boga nas košta i u takvom stanju zakidamo sebe za Njegovo očitovanje u našem životu. On je tu, uvijek i zauvijek tu za nas i nama na raspolaganju sa svojim čudesnim rješenjima, samo ako Ga molimo, prepustimo se Njemu i uključimo Ga u svoju situaciju.

Ova žena je to učinila i On joj se živo objavio! Stigla je doma, a da nije niti primijetila da je vrijeme prošlo, molitva za lakat je vrlo brzo prošla i nestali su bolovi. Čula je sve što je žudjela čuti i da postoji mjesto gdje joj može biti pružena adekvatna duhovna pomoć. Primila je ljubav za kojom čezne svako ljudsko biće i nakon svega dvadesetak minuta njeno cijelo ozračje je od nemoći i boli bilo promijenjeno u živu radost i zahvalnost zbog našeg sudbonosnog i od Oca uređenog susreta.

Predivno je sudjelovati u Njegovom planu spasenja ljudskih duša, a baš sam tih dana molila za to da jedna duša bude privedena Kristu. I jako sam radosna zbog nje, a i cijelo Nebo i svi Anđeli!

 A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu. Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja. (Luka 15:5-7)

S ljubavlju, Danijela