Evangelizirajući po Jarunu nismo mogli ne primijetiti mladu ženu koja se sa bebom u kolicima kretala u korak s nama. Njena starija kćer se zaigrala s našom Ritom koja je cijelo vrijeme trčkarala okolo s malim Petrom. Čas su dolje uz jezero i gledaju veslače, labudove i ribe; drugi pak čas Rita tamo skače u plesnim figurama sa klupica; malo beru cvijeće, a odmah nakon skupljaju grančice i slažu sendviče od lišća i trave. Dok su sva dječica uživala u igri, Josip i ja smo prišli mladoj ženi jer ovo nije moglo biti slučajno…

Žena je slušala, upijala i odgovarala na naša uvodna pitanja. Srcem smo ju željeli čuti i pomoći joj – to ju je dotaknulo i otvorilo. Vidjelo se na njoj da nosi težak teret i da ju nešto jako opterećuje. Priznala je da joj se brak raspada. Zadnje tri godine se bore sa njegovom ovisnošću o drogi  od koje se ne uspijeva osloboditi. Uz to se nalijepio i duh lijenosti, pa je ženi ponestalo snage gledati to i nositi se sa situacijom doma. Sve joj je postalo odbojno, a zadnja dva mjeseca joj je sve toliko teško da ne može više niti pogledati muža. Nije on bio ovisnik kad su ušli u brak, sve je bilo ‘dobro’, ali kasnije je sve krenulo u krivom smjeru, što ona u početku nije uopće niti znala.

Podsjetilo me to na moju bračnu krizu koja je krenula šest mjeseci nakon vjenčanja i to baš kad sam rodila naše prvo dijete. Bila sam u stanju apsolutnog šoka da se to nama događa. Nakon godinu dana guranja i nošenja situacije vlastitim snagama, brige o malom djetetu, stalne samoće, mnogih neuspjelih pokušaja da pomognem i nekako doprem do muža, stalno sam se zabijala u zid i iscrpila se u potpunosti. A tek tad sam saznala istinu situacije, sa time se tek nisam znala nositi. Bez Isusa vrlo brzo sam se našla na dnu svog života.

Duboko smo suosjećali sa ovom mladom ženom i znali smo da ovo nije slučajno (Matej 10:29). Danas, sa oživljenom vjerom u Isusa Krista, molitvom za snagu i Milost i svim darovima koje sam primila od Oca, drugačije bih nosila svoju tadašnju situaciju. 

Sve ovo sam željela dati ovoj ženi, kao i to da patnju koja je njenom mužu i njoj savršeno odmjerena od strane Mudrosti Nebeskog Oca, kao i pozicija koja je u tome svemu dana svakome od njih, iznese na vlastitu korist (sazrijevanja duše) i korist svoje obitelji. 

Da upre svoj pogled u Oca i čvrsto se stisne uz Njega i Njegovu Riječ. Da svu brigu i sav teret prebaci na Oca, da uči od Isusa koji je krotka i ponizna srca i naći će mir, da se jača u molitvi i hrani Riječju Božjom. Da se u molitvi snaži i bori Riječju Božjom sa glavnim neprijateljem njihove obitelji – sotonom. Da preda svoj život Kristu i počne ga slijediti upoznavajući se s Njegovom voljom kroz Riječ. Da otvori svoje srce, ispuni se Duhom Svetim i počne donositi Ljubav i Istinu u svoj brak i svoju obitelj. 

Njenom mužu treba pomoć, a ne stalna kritika, prigovaranje i osuda. Treba mu podrška i netko tko će stajati čvrsto i vjerovati u njega, tko će kroz nesebičnu ljubav i davanje oživjeti njegovo srce, da i ono bude potaknuto uzvratiti ljubav. To je u stvari ono na što smo se zavjetovali pred Bogom kada smo rekli DA jedno drugome. To je savez koji smo sklopili s Bogom da ćemo ljubiti jedan drugoga u dobru i zlu.

Za ovo je potrebna ogromna snaga koju mi, pala i nesavršena bića, nemamo. Važno je doći do ove spoznaje – da nemamo, da smo nemoćni, nedovoljni i slabi. Ove situacije služe tome. Ne da nas unište. Naš Otac ne želi da mi patimo. Mi patimo zbog stanja naše duše koje je pad i odvojenost od Oca. Ove situacije služe da spoznamo sebe i to je početak poniznosti. 

To je i razlog zašto smo ovdje na zemlji, da bi spoznali svoj otpad od Boga, pokajali se, donijeli konačnu odluku volje, priznali ga kao Gospodara i vratili se Njemu. Zato je Krist prolio svoju krv i dao svoj život dok smo još bili grešni, da bi mi sve to i mogli. On je taj koji nas je oživio ljubavlju koja nije mjerila, osuđivala, niti išta tražila zauzvrat. On je to učinio iz veće od najveće ljubavi, jer se sažalio nad nama ljudima koji smo lutali izgubljeni i bez snage. Vječnostima bi ostali u tom stanju odvojenosti od Oca da ljubav jednoga nije dokinula grijeh, platila cijenu i predala svoj život za nas. Na to isto smo i mi pozvani, jer je i Krist trpio za nas i ostavio nam primjer da idemo stopama Njegovim. (1.Petrova
2:21-25)

Nakon evanđeoske poruke izgovorili smo molitvu nad životom njenog muža, slomili moć sotoni koji ga drži svezanog i u ropstvu ovisnosti o drogi. Mlada žena je donijela odluku volje i predala svoj život Kristu, primila poruku srcem i razumjela kako početi moliti za sebe, muža i surađivati sa cijelom situacijom. Molili smo za nju, za obnovu duše i tijela, opskrbu svime što joj je potrebno za uspješan zemaljski hod. I bilo joj je lakše i znala je da ju je Otac koji ju ljubi susreo kroz nas da joj pomogne. Ne da joj makne križ, nego da joj ga samo malo pridrži kao što je Šimun pomogao Isusu ponijeti križ na putu prema Golgoti.

S ljubavlju, Danijela