Prvi put sam se susrela sa istinom o ženskoj žudnji za vlašću, kao glavne smetnje u bračnom odnosu, slušajući mini seminar “Propušteni blagoslovi”. Prepoznala sam se u izjavama poput “ne tako”, “ne toliko”, “ne tamo”, koje pokazuju neslaganje, otpor i nepodložnost žene mužu kao glavi obitelji kada on ima inicijativu i povede u određenom smjeru. Zatim je uslijedio seminar “Evanđelje za žene” (uz mnoga svjedočanstva žena) i Svjetlo je kao najjači reflektor u totalnom mraku doslovno secirao problem koji me rastavio i razjasnio mi našu bračnu patnju.

NEPRESTANA BORBA UMJESTO SKLADA, MIRA I RASTA

Bili smo djeca kad smo krenuli. Vrlo brzo, već nakon par tjedana veze, moje zlo je počelo izlaziti van. Ili smo bili isprepleteni ili smo bili odvojeni. Sklad je nešto što nismo poznavali. Od početka smo se željeli iskreno voljeti, a ono u što smo gledali od prvih mjeseci veze je bila obitelj.

Ja nisam znala voljeti, a on me nosio kao kap vode na dlanu dugo godina. Nikad nisam razumjela otkuda toliko misli i osjećaja protiv njega, otkuda toliko neprijateljstvo, a opet želja da mu budem blizu i da budemo u skladu. Sam Bog zna koliko sam se borila protiv ovog zla u sebi, a nisam niti znala sa čime se borim. Iscrpila sam sve svoje snage, no unatoč tome, moje misli i djela su bila potpuno suprotna onome što sam željela. U srcu je bilo jedno, u glavi drugo. Povređivala sam ga stalno svojom nesuradnjom, kontrolom, sebičnošću, samoljubljem. Iz ove pozicije svijesti mogu reći da ja nikad nisam promislila što on želi, nikad uvažila, nikad poštivala. Mi smo se konstantno borili oko nebitnih stvari – ne to, ne tamo, ne toliko, ja bi to tako…rana za ranom, rana za ranom, dok nije otišao i to u trenutku kad sam ga najviše trebala.

Danas znam da je preljub bio mjera moje patnje, mjera kojom sam ja njega mjerila cijelo vrijeme. Bol jednaka onoj koju sam ja njemu polako zadavala kroz godine. Spoznaja da sam ja bila jednim velikim dijelom ta koja ga je duhovno iscrpila. Spoznaja da sam ja jednim velikim dijelom uzrok njegovog duhovnog zastoja. Spoznaja kolike su njegove rane i da je pod njima pao, me odrvenila. Ja nisam bila ono što sam mu trebala biti i ta spoznaja boli. U našoj kući đavao je učinio svoje jer oboje smo u braku duhovno umrli.

Ove spoznaje su me duboko rastavile i ponizile, no tek kada sam spoznala uzroke naše patnje (odvojenost od Boga, žudnju za vlašću) sam ju mogla pustiti i staviti iza sebe, ne predbacujući više ništa sebi ili njemu. Konačno sam mogla prestati biti žrtva i prihvatiti odgovornost za svoj dio grijeha počinjenih u vezi i braku.

PRIHVAĆANJE ODGOVORNOSTI

Mužev preljub me bacio na dno života. Iako sam znala dugo vremena da se nešto događa, pomisao da bi on mogao imati nekoga nije bila nigdje u meni. Svojim ponašanjem je oduvijek pokazivao samo ljubav i želju za našom obitelji. Kada se naš sin rodio u njemu se dogodila promjena i kroz par mjeseci je počeo izbivati iz kuće, ne bi dolazio s posla, ostajao bi kasno i po noći, vraćao se kući u svakakvim stanjima i pod utjecajima alkohola. Nikada do tada ga nisam vidjela takvog. Puno puta sam pokušala razgovarati s njim, no odbijao je i govorio da niti sam ne zna što mu se događa. Ispred mene je stajao potpuno izgubljen čovjek kojeg nisam mogla prepoznati i koji je pobjegao od svega u što smo vjerovali i što smo gradili do tada. Situacija je bila nepodnošljiva tokom godine i pol dana i poprilično me iscrpila s obzirom da sam bila na porodiljnom i brinula oko našeg prvog djeteta. Jedan dan nisam više mogla podnijeti situaciju i uzela sam njegov mobitel nakon što je to jutro stigao kući i saznala da je zla slutnja koja mi je sve više dolazila i odsijecala mi koljena ipak istina.

Osim olakšanja zbog istine, nisam imala ništa za što bih se uhvatila. Nisam znala gdje da idem, što da činim i kako da si pomognem. Osim par razgovora sa bliskim ljudima i pokušaja odlaska na terapiju, nisam nailazila na pomoć u koju bih vjerovala da će mi zaista pomoći. Iznutra sam stajala na mjestu i umirala polako, a izvana radila sve što inače radim. Tada nisam znala stati i donositi odluke. Najgore od svega je što nisam znala da zlo postoji, da negativne misli i osjećaji koji su se sve više množili u meni i u kojima sam počela prebivati, otvaraju vrata za utjecaj zlih duhova u sferu čovjeka. Bila sam u potpunom neznanju o životu i kao takva prepuštena protivniku koji je razarao moju dušu.

Cijeli unutarnji i misaoni sustav mi se urušio kroz narednih par mjeseci pod uplivom silnih misli i osjećaja sa kojima se nisam znala nositi. Ljutnja, bijes, zamjeranje, mržnja, strah, a s druge strane jasna želja da prevladamo probleme i obnovimo brak. Podijeljenost unutar mene je bila nepodnošljiva. Nakon skoro godinu dana muke unutar sebe i velike potlačenosti vidjela sam da ću se teško razboljeti. “Svako kraljevstvo u sebi podijeljeno – opustjet će, i svaki grad ili kuća u sebi podijeljena neće se održati.” (Matej 12:25) Ono što me izvuklo je bio trenutak nemoći i silnog napada zlog usred noći, usljed kojeg sam u duhu pala na koljena i zavapila iz samog dna svoje duše Ocu i molila ga da mi pomogne, da me izvadi van iz mog života. I On me čuo.

Od te točke mog života je krenuo moj postepeni zaokret prema Bogu. I danas sam prezahvalna na toj Milosti. Put do ovdje gdje sam danas je bio težak i mukotrpan, no isplatila se svaka sekunda ulaganja u promjenu. Morala sam krenuti sa dna, doći na nulu i krenuti rasti, upoznavati sebe ponovo, skupiti raspršene dijelove duše i graditi novo i nepoznato.

Prihvaćanje odgovornosti za svoj život i prihvaćanje stanja do kojeg sam se dovela je bilo neophodno za bilo kakvu promjenu. Bog daruje svoju Milost poniznima i nikada se ne bih uspjela podići sa dna da nisam razumjela, bila svjesna i prihvatila točku svog života u kojoj se trenutno nalazim. Ona je bila potpuno nezadovoljavajuća za mene i nisam htjela to biti sebi, a niti drugima.

Riječ Božja i Svjetlo Čiste Istine do koje me patnja i vapaj srca u molitvi dovela, pružila mi je pomoć kakvu sam trebala. Otac me pozvao k sebi i odazvala sam se. Iako nisam znala kako i bilo me strah krenuti tim putem. Ipak sam se odlučila i to je bila prva samostalna i najbolja odluka u mom životu koju sam svjesno donijela bez utjecaja iz vana. I od tad rastem rastom Božjim. A tako će ostat do u vječnost. Isus je moj Put, Istina i Život i zato sam se rodila, da hodam Njegovom stazom Ljubavi i da se On i Njegovo Sveto Ime proslavi u mom životu.

Otac nam je dao novu priliku da obnovimo i iscijelimo svoj brak. Njegova intervencija u naš život kroz preljub, duhovnu smrt, razdvajanje, ponovno sastavljanje, primanje vjere u Krista i moje obraćenje; dala nam je priliku da nakon godina patnje i međusobnog povređivanja krenemo graditi naš brak na temeljima Riječi Božje. Proces promjene zahtijeva vrijeme, ali se isplati svaka sekunda ulaganja u molitvu za snagu, čitanje i promišljanje o Riječi Božjoj, Njegovoj volji za muškarca i ženu i konačno vršenju uputa i zapovijedi u svakodnevnom životu.

Naš put nas je osvijestio i po pitanju odgovornosti u vezi odgoja naše dvoje djece koja su naša srca usmjerila u jednom smjeru – da im postanemo dobar primjer kojeg mi nismo imali. Želimo našeg dječaka i djevojčicu odgojiti u muškarca i ženu koji će jednog dana biti odraz Njegove slave i usmjeriti ih da prije svega teže istinskom bračnom zajedništvu.

Pogledaj Video svjedočanstvo na našem youtube kanalu “Sretna obitelj”

Danijela