Tokom svog života prije Krista, uvijek sam se trudila njegovati odnose sa ženama sa kojima sam bila okružena. Poticala sam naša druženja pozivima, porukama, okupljanjima, trudila se biti prilagodljiva, spremna i iskreno sam se veselila, no nešto je u tim našim susretima uvijek nedostajalo. Nikada nisam mogla odgonetnuti što bi to bilo i nesvjesno sam unutra imala puno pitanja na koja nisam znala odgovor. Znala sam sa sigurnošću da te žene i prijateljice nosim u srcu, no nedostajao je spoj koji bi nas sve povezao na dubljoj razini unatoč našim različitostima. Površnost i isprazni razgovori nikada nisu mogli zadovoljiti moju prirodu koja je dubinski tražila svrhu. Nakon obraćenja, kušanjem života u vjeri, rastom u vjeri, promišljanjem i pronicanjem u Božanske Istine kroz Riječ, spoznala sam da je duhovno stremljenje Put koji sam oduvijek tražila.

Žudnja za zajedništvom sa onima koji duhovno streme, Bogoslužja subotom i naši sastanci (ženska druženja) su brzo postali bitan dio mog života. Čuvala sam ih, zajedno sa ovim ženskim nastojanjem koje se rodilo u mom srcu kao škrinju s blagom.

Kroz sljedeće tri godine održavala sam druženja kod kuće i paralelno radila na istraživanju svog novog bića („Dakle, je li tko u Kristu, novi je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!“ 1.Korinćanima 5:17)
Slijeđenjem Lorensovog vodstva za zajednicu koje mi je pokazivalo Put prema Ocu, uranjanjem u Riječ koja je oslobađala moje biće i kroz razna druga sredstva (tečajeve), neumorno sam kopala po svojoj nutrini i umu, te konačno spoznala tko sam ja. Najdublji interesi i talenti, kojih nisam bila svjesna i nikada ih se nisam dotakla, bili su uspavani i nerazvijeni kroz ne poznavanje Istine, loš školski sustav i grijehe kojima sam bila okovana, zarobljena i odvojena od Života Božjeg. Ovo je bio iznimno intenzivan, zahtjevan, često bolan, ali nužan proces oslobađanja od okova i otkrivanja tko sam zapravo ja, koja je moja svrha na ovoj zemlji i kako me Isus može iskoristiti.

Uz ženska druženja od kuće, obiteljske obaveze i dvoje male djece, stalno zaposlenje na puno radno vrijeme i intenzivan rad na vlastitoj duši, u mom srcu je s vremenom sve više rasla želja za davanjem svega što sam kao žena kršćanka spoznavala i praktično sve više živjela. Molila sam i promišljala kako škrinjicu s blagom kojoj sam ostala odana unatrag tri godine, iskoristiti u svrhu služenja i mog doprinosa duhovnom i ubrzo sam shvatila da je ona dar meni osobno ponuđen odozgor da Mu služim. U jednoj od tih molitvi vidjela sam grupu žena pred sobom i ta me slika silno razveselila i zapalila vatru u mom srcu.

Mjesec dana kasnije na Bogoslužju grupe „Bračno zajedništvo“ gdje se muž i ja zajedno sa ostalim parovima borimo za svetu stvar (brak), otvorila se potreba da se žene i muškarci sa grupe nalaze mimo Bogoslužja u svrhu jačanja zajedništva i međusobnog pomaganja u otklanjanju zla koja stoje na putu zauzimanja Bogom danih uloga muškarca i žene.

Očitala sam u srcu da je ta nova potreba odgovor na moju molitvu i drugi svjedok one slike žena koju sam vidjela. Ubrzo zatim sam organizirala sve što je potrebno i s velikom radošću, drhtanjem, ozbiljnošću i neprestanom molitvom u srcu, pokrenula grupu “Pomoćnice”. Danas, dvije godine kasnije, postavljeni su jasni temelji prema cilju ove grupe i mi žene imamo zajedništvo kojeg sam oduvijek priželjkivala u svom srcu. Kada gledam to predivno nastojanje gdje se borimo jedna za drugu i koje raste pred našim očima, kada vidim ljubav i zajedništvo koje nas međusobno povezuje, Isusa i Njegovu Riječ kao središte svega, beskrajno sam sretna i zahvalna Ocu zbog svih uključenih i svih žena koje će se tek uključiti prema molitvi da nas bude sve više na toj divnoj stazi Života, slobode i služenja.

Danijela