Danas je prvi dan Lukasove nove školske godine. Krećemo u 2.razred, ali od ove godine, a vjerujemo i ubuduće, njegovo obrazovanje odvijat će se od kuće. Ako mislite da sam ikada mislila da ću biti mama koja će podučavati svoju djecu kod kuće na ovaj način, definitivno nikada nisam, ali poziv iznutra i ideja škole od kuće osvojila me na prvu. Zapravo, čini se da je moje srce prisjećajući se svog djetinjstva i školovanja i kasnije gledajući svoju djecu kako rastu, oduvijek to duboko željelo.

Promatrajući Lukasa u prvom razredu osnovne škole kojeg je završio u našem školskom sustavu, polako sam počela uočavati stvari kojima nisam bila zadovoljna, među kojima je jedan od prvih bio strah od loše ocjene.

Taj strah bi ga svladao i uznemirio kada bi nešto pogriješio ili kada bi zadatak instinktivno krenuo rješavati na svoj autentičan način. Tada bi se naglo zaustavio, sve krenuo brzo brisati gumicom i napravio bi onako “kako piše u udžbeniku ili vježbenici da mora” ili “kako je učiteljica rekla da mora biti”.

Također, s obzirom da je brzo svladavao zadatke i rješavao zadaće, nerijetko bi imao puno slobodnog vremena koje je popunjavao tako da je nosio puno svojih materijala u školu, bilježnica i albuma, koje bi proučavao dok su drugi rješavali zadaće. Vidjela sam da su njegovi interesi veći i širi i da u kalupu u kojeg je stavljen to neće biti adekvatno popraćeno. Njegov boravak u školi je bio osam do devet sati svaki dan i uz treninge nogometa van škole, nedostajalo mu je slobodno vrijeme za istraživanje i razvijanje vlastitih interesa. S vremena na vrijeme znao bi reći i da mu treba mir i da ga smeta stalna buka u razredu. Nije mu se sviđalo što svaki sat engleskog jezika rade novu lekciju, te ne stigne svladati gradivo. Kroz prvi razred je razvio i otpor prema stranom jeziku, koji je prije škole imao želju učiti. 

Iako je volio ići u školu i bio samostalan i odgovoran prema svojim zadacima, vidjela sam velik nedostatak sustava koji je uređen jednako za svako dijete bez obzira na stupanj njegovog razvoja i u kojem nema prostora za otkrivanje i razvoj specifičnih interesa i talenata. Dok za njihov razvoj van škole nedostaje slobodnog vremena. A imao je samo sedam godina. 

Pitala sam se hoće li i kada će doći to vrijeme? 

Kada razmišljam o postojećem školskom sustavu, koji je ostao isti od kada sam ja išla u školu, jasno vidim da se savršeno nadovezuje na ono što slijedi po završetku školovanja, a to je ulazak u odraslu dob i poslovni svijet. Svi znamo da se taj život svodi na uređenje života u kojem svakodnevno i neprestano jurimo s posla kući i iz kuće na posao. Usput ostavljamo i skupljamo djecu iz vrtića ili škole. Vrijeme za obitelj se u takvom uređenju života svodi na par sati prije spavanja i vikend kada se obično obavljaju sve stvari koje ne stanu unutar radnog tjedna –  od pripreme kućanstva (čišćenja, nabave namirnica) za sljedeći tjedan u kojem će se opet sve vrtjeti i uređivati oko posla, do površnih posjeta rodbini i prijateljima, odlazaka u park s djecom ili u boljem slučaju izleta s obitelji. 

Većina ljudi živi u uvjerenju da moraju prvo obaviti sve zadatke u danu koje ti “osiguravaju financijski opstanak”  odnosno “preživljavanje”, a ako ostane vremena, mogu se posvetiti bližnjima, djeci, žudnjama svog srca ili Bogu koji je danas zadnji na redu. U ovakvom uređenju života Bog je istisnut iz cijele priče, a to je i cilj takvog života, koji za većinu i nije život nego “moranje” i “muka” koju su davno prije, još u djetinjstvu primili kao istinu o životu na zemlji i nastavljaju tu “istinu” živjeti i danas. Istina koja dolazi od Boga oslobađa (Ivan 8:32), dok neistina zarobljava i čini nas robovima vlastitog uređenja života.

Istina je zapravo potpuno suprotna o čemu nam i govori Riječ Božja. Ne znamo i nismo upućeni da krivim postavkama u danu, krivim uređenjem i načinom života kršimo prvu i glavnu Božju zapovjed, što je grijeh koji nas odvaja od Boga i svih Njegovih blagoslova, opskrbe koju nam je zajamčio, obećao i osigurao po Mateju 6:33 i svih ostalih obećanja u Riječi Božjoj. Za tim blagoslovima i opskrbom mi čeznemo i u odvojenosti od Njega, u muci, znoju i patnji nastojimo svojom pameću i vlastitim snagama osigurati sve ono što nam po Njegovoj Ljubavi, obećanjima i smrću na Križu pripada i što ispravnim načinom života po Njegovoj volji možemo i primiti u svoj život.

Kako je Svjetlo Riječi Božje osvjetljavalo naš tadašnji život i kako smo počeli spoznavati gdje smo van Božjeg Reda, sve u nama se počelo mijenjati, a tako se i naš izvanjski život počeo spontano zaokretati prema kompletnoj promjeni uređenja.

U to isto vrijeme rasvijetlila se i situacija na mom poslu i dala sam otkaz koji je označio početak prekretnice u našem životu, što je stavilo pred nas velike i ozbiljne odluke koje su promijenile tok, put i uređenje života kojeg smo do tog trenutka živjeli (više pročitaj u objavi Zašto smo se zaputili uskom stazom? – Sretna obitelj). 

Ne želimo da naša djeca, koja su nam dana na dar i za čiji život i sazrijevanje duše smo odgovorni pred Bogom, služe i budu robovi ovog svijeta. Želimo da izrastu u sretna, ispunjena,  stabilna bića utemeljena na stupu Riječi Božje. Želimo da žive u punoj svjesnosti svojih vlastitih potencijala, dominantnih talenata i interesa, danih od Oca, da bi kroz njih služili Njemu. Djecu ne odgajamo za ovaj svijet, nego da služe Gospodaru neba i zemlje u poslušnosti i tako baštine svaki blagoslov od Njega.

Sa iznenadnim preseljenjem i ispisom iz državne škole otvorila nam se jedinstvena prilika da krenemo u novo i zgrabili smo ju. U lipnju 2022. smo prvi put čuli za mogućnost obrazovanja od kuće, kurikulum Charlotte Mason, living books i living education gdje se djetetu pristupa i educira ga se kao cjelokupno trojedino biće koje ima duh, dušu i tijelo.

S obzirom da smo cijelo vrijeme budno promatrali naše dijete i osluškivali sve što se događa s njime kroz prvi razred, informacija o mogućnosti ispravnijeg obrazovanja odjeknula je toliko snažno u nama kao da smo samo to čekali od prvog dana. Sve što je oduvijek bilo u mom srcu samo se stopilo s time. A najbolje od svega je to što je obrazovanje od kuće samo nastavak odgoja koji je započeo rođenjem naše djece.

Proučavajući ove teme, način i metodu podučavanja od kuće, posebno kurikulum Charlotte Mason, u srcu je odluka bila konačno definirana, utemeljena i praćena velikim uzbuđenjem, snagom i mirom.

I eto nas danas, opušteni i veseli, rasterećeni, u drugom razredu od kuće, sa nevjerovatnim mirom u srcu, sa znatiželjnim iščekivanjem svega što nam Otac otvara svakim novim danom i ovim velikim korakom za našu obitelj.

Danijela