Iako smo u srcu znali da je obrazovanje od kuće dobra odluka za naše dijete, našu obitelj i usmjerenje života prema Kristu, nije bilo jednostavno zakoračiti i preuzeti odgovornost za način i pristup obrazovanju koje u Hrvatskoj nije jasno zakonski regulirano. U tom neizvjesnom i rizičnom periodu života smo se u potpunosti oslonili na Svemogućeg Boga, Jedinoga koji nas je u tom trenutku mogao sprovesti kroz korake koji su stajali pred nama.

Za ideju obrazovanja od kuće smo saznali preko naših dugogodišnjih prijatelja koji su se o tome već duže vrijeme informirali i koji poznaju roditelje u Hrvatskoj koji istu provode sa svojom djecom. Oni su bili upoznati sa situacijom u Hrvatskoj vezano za obrazovanje od kuće, a poznaju i ljude koji se u Hrvatskoj bore i mole za donošenje jasnih zakona po ovim pitanjima.

Ono što smo mi zaključili iz svega toga je da se zakon iz godine u godinu ne donosi, da vrijeme ide i da već postoji određen broj roditelja i udruge roditelja koji provode sa svojom djecom takozvani “homescholing”. Zaključili smo da borba sa sporim sustavom nije naša odgovornost jer nismo na toj poziciji. Ciljevi tog sustava očito još uvijek nisu da omogući roditeljima pravo prvenstva u izboru obrazovanja za svoju djecu, koje je naše temeljno pravo po Božjem zakonu, ali i Općoj deklaraciji o ljudskim pravima čl.26 st.3. Naša primarna odgovornost je prema Bogu i prema djetetu kojeg nam je dao. Dužnost nam je koračati putem dobrih djela koja je Otac već unaprijed pripremio za nas (Efežani 2:10), tražiti Njegovo Kraljevstvo i pravednost prije svega (Matej 6:33), bilo to ugodno za nas ili ne. Samo ako smo u poslušnosti Njemu i Njegovoj volji možemo baštiniti obećano. Samo tako možemo sebi i svome djetetu prisvojiti život u blagoslovu, snazi, slobodi i zaštiti.

Odlučili smo se odvojiti od svega, svih vanjskih utjecaja i raznih motiva koje su uvijek dio većih ili manjih grupa i zatvoriti se da bi osluhnuli svoje srce i Njega koji nam je otvorio mogućnost za obrazovanje od kuće. Tih dana smo puno molili i puno osluškivali, sagledavali vlastite motive, jesu li u skladu sa Njegovom voljom za dijete koje nam je dao na povjerenje i odgajanje. Znali smo u srcu da smo tu u Redu, da se ne borimo protiv lošeg sustava jer to nije naša borba. Naš motiv je svome djetetu pružiti nešto bolje, nešto što će ga oplemeniti i rasteretiti nepotrebnog gradiva, dati mu vrijeme da sazrije unutar sigurnosti vlastite obitelji, dati mu vrijeme i prostor da otkrije vlastite talente i interese. Iznad svega smo željeli iskoristiti Bogom dano vrijeme i Lukasove rane godine za usmjeravanje njegovog života prema Kristu, upoznavajući ga sa živom vjerom koju se trudimo živjeti, a koju svijet danas nažalost više ne poznaje.

Nakon molitve Ocu da nam pokaže pravi put za njegovo dijete krenula sam samostalno istraživati o obrazovanju od kuće i prvim klikom miša naletjela na blog mame koja u Hrvatskoj provodi takvu edukaciju sa svoje troje djece. Čitala sam tekst i ugledala da je djecu upisala u Internacionalnu školu FCA (Family Christian Academy) koja nudi razne vrste obrazovanja (od kuće, online obrazovanje itd.). Otvorila sam i tu stranicu i na njoj ugledala slogan “Changing the world starts at home.” Složila sam se u srcu s tom izjavom i nastavila proučavati dalje. Naletjela sam na još jedan stih iz Mudrih izreka 22:6 “Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega.”  Tu mi je srce već titralo i pitala sam se je li to škola u koju trebamo upisati svoje dijete, znajući u srcu odgovor. Sve škole dosad za koje sam čula mi nisu odavale osjećaj sigurnosti, no ovdje je bilo suprotno, s tom razlikom da sam do nje došla nakon molitve Ocu koji nikada ne ostavlja svoje dijete u neznanju.

Brzo sam otrčala mužu i javila mu da sam našla školu i on se složio nakon kratkog istraživanja stranice. U međuvremenu smo podnijeli zahtjev za ispis iz državne škole u kojoj je naš sin pohađao prvi razred i obavijestili ih o upisu u internacionalnu školu na istom podnesku.

Nismo znali kako će dalje procedura teći i čekali smo u vjeri i u predanju Isusu jer on vidi i zna sve okolnosti unutar kojih jesmo s obzirom na državu i njeno uređenje gdje smo rođeni i gdje se trudimo živjeti po Njegovoj volji. Bili smo spremni ići na razgovor gdje god nas pošalju iz državne škole u vezi naše odluke za izlaz iz postojećeg školskog sustava. Bilo nam je važno da se ne skrivamo i da ne dovodimo vlastito dijete u takvu situaciju. I vrlo brzo, zajedno sa svjedodžbom prvog razreda, dobili smo i potpisan zahtjev o ispisu iz državne škole.

U međuvremenu smo se preselili i dali još vremena i prostora da se odluka slegne, dok sam proučavala Charlotte Mason pristup edukaciji, čitala o “živim knjigama”, “živom obrazovanju djece” koja me oduševila. Jedno jutro sam se probudila i znala u srcu da je vrijeme za upis u FCA i to smo i sproveli po jednostavnom postupku putem online obrasca i dobili smo potvrdu o upisu sa ID brojem našeg djeteta.

Tad je već potpuni mir zavladao našim srcima i osjećali smo se kao da smo odvezali konopac lađe i otisnuli se iz dobro poznate i “sigurne” luke na pučinu gdje je pred nama bilo sve novo i nepoznato. Taj osjećaj je toliko uzbudljiv, rizičan, pun adrenalina i prepunjen one dječje žudnje za istraživanjem svega dobroga na Putu kojeg je Otac već unaprijed pripravio za nas da njime i hodamo (Efežani 2:10). Ovaj iskorak u vjeri nas je silno osnažio, približio jedno drugome, približio nas Ocu i Njegovoj beskonačnoj ljubavi za nas, Njegovom obećanju koje se i potvrdilo u našem životu “Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.” (Jošua 1:9)

Danijela