“Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.” Matej 7:13

Duboko vjerujem da Bog svakom čovjeku pokuca na vrata na neki način. Pitanje je samo da li ćemo ga prepoznati. Blago onome tko ga prepozna, tko otvori vrata svoga srca.

Morala sam proći patnju prije nego sam ga konačno primila u svoj život, istinski se obratila i krenula Putem Isusa.

Sa objavama Berthe Dudde sam se susrela puno prije svog obraćenja i u Njima sam našla ono što sam tražila, ljubav Oca.

Preko objava i Čiste Istine Lorensa Novosela primila sam vjeru u Isusa Krista u svoj život. Za mene su objave izraz Očinske ljubavi, a preko brojnih seminara moja duša je krenula na put preporoda, Put povratka svome Ocu na nebu.

Duša je iz stanja duboke praznine došla do spoznaje o vlastitoj svrsi, o spoznaji Boga kao voljenog Oca. Onaj koji je za mene prije bio udaljeni Bog, sada je za mene Otac voljeni, toliko blizu da mogu osjetiti Njegovu Svetu prisutnost, toplinu na svojim prsima, mogu pričati s njim otvoreno, iskreno, u duhu, bilo kad i bilo gdje. On je moj Otac i najvjerniji prijatelj.

Toliko me rastvorila ljubav moga Oca i spoznaja da je tu sa mnom, da nisam sama, da sam se sjetila svih teških trenutaka u životu kada sam mislila da sam sama, a i bila sam potpuno sama u svojoj duši, bez Njega. Sjetila sam se svih teških trenutaka kada sam pokušavala riješiti pitanja koja su me strašno mučila i gnječila, a nisam ga imala za pomoć u svome srcu.

Da sam te barem imala tad, pomislila sam i odmah odjurila u molitvu i počela mu govoriti baš sve te stvari koje su me nekad davno mučile. Htjela sam mu sve reći, htjela sam da zna sve, i ono prije i sad.

Moja žudnja za Ocem je bila prevelika.

Svejedno mi je trebalo dugo da se odvažim na taj Put.

Bila sam kolebljiva u svojoj paloj prirodi, ovisna o tuđim mišljenjima i pogledima na kršćanstvo i život, zavezana religioznošću i u velikom strahu od Boga. On je za mene bio udaljeni Bog koji kažnjava.

Redovito sam zanemarivala glas svog srca, no ono nikad nije prestalo tražiti. Gledala sam na sebe očima drugih ljudi, bila u obzirima prema svima, dok sam iznutra umirala i zavezivala se grijehom sve više. Na taj način nemoguće je izaći na Put koji vodi u Život. “Uska su vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!”, Matej 7:14

Morala sam se povući u sobicu svoga srca i samo sa Njime donijeti odluku koja mi je promijenila život. Jer taj Put je samo između mene i Njega, između Oca i djeteta. Taj Put je između svakog ljudskog bića i Njegovog Oca na nebesima.

Pitanje je samo kada On prođe kraj vrata tvoga srca, kada kuca, hoćeš li ga prepoznati i krenuti za Njime?

Što bi bilo da ga nisam prepoznala? Sada kada gledam unazad svaka moja tama imala je rješenje i vodila ravno k Njemu. U Njega sam se zabijala više puta i okretala mu leđa, dok ga konačno nisam primila.

A otvorio mi je pogled i razbistrio um, što se na ovom Putu događa stalno, kušnja za kušnjom, jesi li ili nisi? Nema između.

Na ovom Putu nema stajanja na mjestu, stalni rast, stalno i neprestano se nešto događa i mijenja u duši, skidaju se slojevi i slojevi dubinskih nečistoća, stalno propitkivanje, sagledavanje sebe, odustajanje od sebe, služenje, radost spoznaje i neizmjerni otpori kada je potrebno podložiti se Riječi Božjoj u poslušnosti. A sve to kako bi se On mogao nastaniti u tebi.

Na ovom Putu imaš cilj (Očeva kuća) i jasno mjerilo (u Isusu Kristu). Imaš dostupnu snagu u Riječi i u molitvi, utjehu kada ti je potrebna. Otac nam je dao i objavio sve što nam je potrebno.

Pitanje je samo da li ćeš to prepoznati i hoćeš li krenuti na put promjene svoje prirode? Želiš li krenuti na put borbe sa samom sobom i svojim dubinskim slabostima, što je i svrha ovog života na Zemlji u tijelu? Hoćeš li se odvažiti na taj Put, ali sa najboljim pomagačem kojeg si možeš zamisliti, Isusom?

Na ovom Putu upoznaješ Istinsku Ljubav i spoznat ćeš da ti o toj ljubavi nitko nikada nije pričao i da o njoj ne znaš zapravo ništa. Spoznat ćeš da ono što si mislila da je ljubav, zapravo nije ljubav. Spoznat ćeš da uistinu ne znaš voljeti.

Isplati se krenuti, a krenuti i odvažiti se nije lako, ostati još teže. Malo je ljudi na ovom Putu. Ponekad osjećaš da si sama i da nemaš s kime pričati o svemu sa čime se susrećeš u duhovnom. Žudiš za onima koji su suputnici sa tobom, žudiš da tvoji najbliži budu tu isto sa tobom, žudiš dijeliti spoznaju, žudiš dijeliti poteškoće i kušnje sa kojima se suočavaš.

No taj Sveti mir, sigurnost i pouzdanje u Njemu, veličanstven cilj koji je pred tobom, spoj sa Ocem kroz Riječ u kojoj je sva snaga i blagoslov, ne može se mjeriti ni sa čime na ovome svijetu.

Život u prirodnom (svjetovnom, oku vidljivom) u stvarnosti u koju smo svi stavljeni u svome tijelu je samo privid. Život u duhovnom na koji je pozvan svaki vjernik, onom nevidljivom, onom ispod površine, koji je u pozadini svega i u kojoj se zapravo odvijaju sve bitke je istinska stvarnost.

Najveći dio svog života živjela sam u prirodnom, pokušavala zadovoljiti prirodne potrebe i sve svoje snage, vrijeme i energiju ulagala u to. Tako sam odgajana u obitelji i sustavu i to je odgovaralo mojoj paloj prirodi kao čovjeka (Bogu protivnoj), da tražim svoje u svijetu i ulažem napor u ono prirodno što će mi osigurati egzistenciju.

Slijedila sam to, nisam previše promišljala i zanemarivala ono što je vrištalo u mom unutarnjem čovjeku da pogledam u ono ispod površine.

Sva sreća Otac me je susreo na tom putu sna, kroz patnju, podario mi svoju Milost da me spasi od mene same i ja sam ju prihvatila, hvala Isusu jer “Tko vjeruje u Sina ima vječni život” (Ivan 3:36).

Promišljanje o duhovnom, usađivanje Riječi i primjene Riječi u svakodnevnim situacijama je dovelo do oslobođenja, otvaranja mog uma, sposobnosti sagledavanja prirode života iz druge perspektive (Božanske), daleko veće jednostavnosti života nego sam si ikada mogla zamisliti, blagoslova i darova koji su se počeli očitovati u mom životu.

Stoga, za mene je ovaj Put nešto najljepše što sam si ikada mogla zamisliti, za mene je ovo jedini Put, Istina i Život (Ivan 14:6).

Imati spoznaju u srcu o Ocu na nebu koji te voli, koji brine o svemu, koji uvijek daje priliku, koji tješi, koji se bori za svoje dijete, kojem je stalo, koji nikad ne ostavlja, koji te poznaje najbolje, koji ti ne da da skreneš s puta; prepustiti se Njemu u povjerenju i predati mu svoj život je nešto najbolje što sam ikada mogla zamisliti. Za mene je to Milost i najveći Dar s neba.

Danijela