6 Kad je izgovorila svoje proročke riječi, zamolila je da i ona uzme dijete u naručje; ljubila ga je te hvalila i slavila Boga. 7 Kad je dijete vratila Mariji, reče joj: “Sretna i blagoslovljena ti, o, djevice, jer si ti majka mog Gospodara. 8 Ali se nikad nemoj uobraziti i ne dopusti da te radi toga ljudi slave, jer samo Onaj koji siše tvoja prsa, jedini je vrijedan da ga svi hvalimo, slavimo i molimo!” (J.Lorber, “Isusovo djetinjstvo”, 25. poglavlje)

Čitajući predivnu knjigu “Isusovo djetinjstvo” djeci pred spavanje, naletjela sam na ove Riječi proročice Hane koja je živjela u Hramu i tamo susrela Svetu obitelj osmog dana nakon rođenja Isusa.

Njene mudre proročke riječi nepoznate su današnjem svijetu kojim vlada mrtva religija i gdje se Marija štuje više nego Spasitelj i Sin Božji Isus koji je po Njegovoj volji bezgrješno utjelovljen u njenoj utrobi.

Isusove su Riječi iz Ivana 14:6 “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.” i te nam Riječi jasno govore kome se trebamo utjecati, koga hvaliti i slaviti, kome se moliti i čiji Put nasljedovati.

Mnoge žene su zarobljene idejom o vječnosti njihove majčinske uloge, pa se i predstavljaju na način da kažu prvo – Ja sam mama – bez obzira što njihovo “dijete” ima 25, 30, 40, 50, 60 godina. One uzdižu svoju majčinsku ulogu stavljajući ju ispred, iznad svega i iznad svih do kraja svog života i takve žene odgajaju mamine sinove, nikada ih ne puštajući iz svog krila. Navodno njihova ljubav stoji iza toga, ali Istina je da one vole same sebe u svom majčinstvu, zarobljavajući time prvenstveno sebe svojim samoljubljem, ali i bića koja su im dana na odgajanje, koja nisu njihova, nego su djeca Nebeskog Oca.

Slika Marije sa malim Isusom u naručju koju vidimo na svim prikazima, slikama, fotografijama, skulpturama i kipovima usmjerava naš um ograničavajući ga na prvu fazu majčinstva u kojoj je dijete ovisno o majci i njenim prsima. No predviđeno je da ta faza prođe i da dođu nove kroz koje dijete sazrijeva i raste. Prirodan roditelj ima sveti zadatak vratiti dijete koje mu je povjereno Nebeskom Ocu. To što dijete raste i začeto je u našoj utrobi ne znači da smo ga mi stvorili. Dijete je duša stvorena od strane Oca, isijana iz Njegove Ljubavi daleko prije nego je položena i začeta u utrobi majke na ovoj zemlji. U utrobi se čudesnim putem kreira njeno tijelo odnosno vanjski oblik u kojem će duša djeteta živjeti u vidljivom svijetu i položiti zadnji ispit volje – odabrati ili ne Svemogućega Boga kao svog Gospodara.

Kasnije će to dijete uz pravi odgoj u Istini Riječi Božje, preuzeti odgovornost za svoj život, spoznati svrhu svog života zbog kojeg živi na zemlji, te i sam postati roditelj. Kada dijete spozna i izabere Gospodara neba i zemlje za svog Oca (pri čemu i dijete ima svoj dio odgovornosti), prirodan roditelj je uspješno položio svoju roditeljsku ulogu.

Kroz knjigu Isusovo djetinjstvo upoznajem Mariju u novom, daleko širem i dubljem Svjetlu. Ona je čista i duboko ponizna službenica Gospodara Neba i Zemlje, koja je sve zasluge uvijek pripisivala vječnom Bogu kojeg je neprestano slavila, hvalila i zahvaljivala Mu na Milosti koju joj je iskazao. Svoju majčinsku ulogu je uspješno ispunila ne uzdižući sebe i to što je izabrana, nego uvijek i jedino Sveto dijete za koje je znala da nije njeno, nego da je Sin Gospodara.

Kasnije kada je Isus odrastao, svaku Riječ koju je izgovorio za vrijeme svog boravka na zemlji je sa zahvalnošću pohranjivala duboko u svoje srce, neprestano učeći i upijajući mudrosti od Njega, smatrajući se i dalje, kao i u vrijeme začeća po Duhu Svetom, manjom od Njega.

Ako je Marija znala i primjerom pokazala da joj činjenica što je izabrana da bude majka Sina Božjega na zemlji ne daje pravo da ju ljudi slave, hvale, veličaju i mole joj se, zašto onda mi to radimo? Zašto nas tamo usmjeravaju i što/tko stoji iza toga?

Sve ovo je u potpunoj suprotnosti sa kipovima, svetištima, krunicama, uzdizanjem i molitvama Mariji. Promatrajući uz to žene koje uzdižu svoju majčinsku ulogu stalno naglašavajući da su majke, stavljajući pri tome uvijek fokus na sebe, počela sam razmišljati o Riječi Božjoj koju slušam i upijam i koja mi neprestano objavljuje Istine koje su od presudnog značaja za moj život. I vidim isti duh koji stoji iza toga, onaj religiozan, koji zarobljava i ne vodi u Život.

Svoju majčinsku ulogu smatram važnom i povlaštenom jedino i isključivo zbog prilike i odgovornosti koja mi je dana da djecu koja su mi povjerena od strane Oca vratim k Ocu; da ih usmjerim u duhovno, prema Riječi Božjoj, Ocu i Njegovoj Ljubavi kojemu će jednog dana i služiti. To je razlog zašto mogu lako odustati od stvari koje me sprječavaju u tome i predati se, kao službenica Gospodaru, vršeći svoju majčinsku ulogu po Njegovoj volji za Njegovu djecu. Svoju djecu smatram boljima od sebe već sada zbog Riječi Božje koja je sjeme koje raste u njima i uživam gledati ih kako rastu dok primaju Svjetlo koje ih hrani, opskrbljuje i štiti od svih negativnih utjecaja okoline i ovog svijeta.

Jednog dana kada napuste naš dom, razumijem da će moja majčinska uloga biti završena. I ne gledam na taj dan sa tugom, već naprotiv sa radošću. Želja mog srca je samo da mi se dani na ovoj zemlji ispune i da vidim plod Milosti koja mi je dana da mogu ulagati, žrtvovati se i odricati za njihove plodonosne živote i živote onih koji će doći iza njih.

S ljubavlju, Danijela