Svaki roditelj svome djetetu želi najbolje. To nije upitno. Ali što je to najbolje? Naša polazišna točka je u spoznaji da naša djeca zapravo i nisu naša, nego su nam dana na povjerenje od Nebeskog Oca. Zato je On jedini koji nas može i želi uputiti u ono što je najbolje za njih. U Njegovoj Riječi je objavljena volja za svu njegovu djecu, a to je život u Svjetlu, snazi, punini i svakom blagoslovu. Tako i mi, njihovi roditelji na ovoj zemlji, želimo da djeca, koju smo primili od Njega na dar, budu snažni pojedinci utemeljeni na stupu Riječi Božje i naša srca svakog dana i u svakoj situaciji sa njima gleda samo u to..

Moj dolazak na Svjetlo Čiste Istine bio je u stanju velike patnje, potlačenosti i stagnacije na gotovo svim područjima života, pa je tako i odnos sa tada trogodišnjim sinom bio narušen.

Loš odnos i nepovezanost sa sinom me kao majku najviše od svega bolio i zato sam tražila pomoć i milošću Božjom ju našla na stranicama bloga “Mamino blago” Tereze Ožbolt.

Krenula sam sa večernjim molitvama koje su vrlo brzo povezale Lukasovo i moje srce, gdje bi nas dvoje sa isprepletenim rukicama i vapajima Isusu molili za ponovno spajanje naše obitelji koja je tad bila razdvojena zbog bračne krize. Ove molitve duboko su nas povezale i prerasle s vremenom u male duhovne razgovore o Isusu koje su blagoslivljale naš odnos, a i danas je tako.

Lukas i ja bili smo polaznici “Male školice ljubavi” u obiteljskoj kući “Ožbolt” gdje je kroz praktične primjere na najnižoj razini Tereza pristupala djeci sa Božanskim istinama ne bi li otvorila njihova malena srca prema Isusu.

Ta mala druženja za djecu preblagoslovila su nas jer smo Lukas i ja dobili nešto unutarnje-duhovno i po prvi put u životu sam to imala sa nekom osobom, prvi duhovan odnos ostvarila sam upravo sa svojim sinom.

Kao visoko senzibilno dijete koje je odrastalo u nevjerničkoj obitelji i okruženju, čeznula sam za duhovnim i ovaj Terezin pristup me osvojio. Bila sam u potrebi krenuti od početka, preodgojiti svoju dušu i njena mala druženja za djecu otvorila su i moje srce prema Isusu, odnosno Riječi Božjoj.

Rodivši djevojčicu, u mome srcu počeli su se buditi svi osjećaji vezani za ono najdublje žensko u meni. Počela sam razmišljati o svome odgoju kao djevojčice, ženama uz koje sam odrastala koje su bile slika žene za mene, promatrati djevojčice svojih prijatelja, njihov odnos i pristup prema njima. Uspoređivala sam Božanske upute koje sam počela za željom čitati i razmišljala o onome što vidim u svojoj okolini i u samoj sebi, svome braku, svojoj ženskoj ulozi u ovoj obitelji.

Ove misli su me snažno zaokupljale, uz seminare Čiste Istine koje sam pratila, posebno svaku informaciju vezanu za bračno zajedništvo, odgoj djece, informacije iz knjižice Preodgajanje u Božje dijete.

Snažno me sve to iznutra prodrmalo i osvijestilo kolika je zapravo odgovornost na meni kao roditelju da pomognem duši koju sam primila u svoj život kao dar. Zaključila sam neminovno da je moja osnovna i prva odgovornost usmjeriti dijete prema Kristu.

Kroz svoj život, odrastanje i odgoj bez duhovnog i žive vjere u Boga, posljedično patnju, nemoć i nesnalaženje, nenošenje sa životnim okolnostima i izgubljenost, na vlastitoj koži znam da je životni put teži bez Svjetla i Riječi Božje. Znam i koliko je mukotrpno svoj put preusmjeriti k Bogu u kasnijoj dobi. Ja sam krenula u 30-ima i taj proces je još u tijeku.

Svojoj djeci želim bolje. Želim im život u Svjetlu, snazi, punini i svakom blagoslovu kao što ih je obećao sam Bog u svojoj Riječi. Želim im da budu snažne individue utemeljene na stupu Riječi Božje i moje srce svakog dana i u svakoj situaciji sa njima gleda samo u to.

Stoga smatram zločinom zakinuti dijete za znanje, primjenu i življenje vjere u Svemogućeg Boga koji jest Stvoritelj naše duše, a vidljiv je u Isusu Kristu i objavljen u Riječi Božjoj. 

Slažem se i smatram da je uzrok sve patnje u svijetu upravo u slomu obitelji i izostanku kršćanskog odgoja djece koja danas odrastaju bez vjere i time zakinuti za znanje i spoznaju o Njemu i Njegovoj ljubavi za svako ljudsko biće. Kao takvi, lišeni spoznaje o Njegovoj Svemogućnosti i beskonačnoj Ljubavi, tumaraju ovim svijetom izgubljeni i potlačeni, kao u nekom mučnom snu, kao ovce bez pastira u ovoj tamnoj dolini sjenki smrti koji se naziva životom na zemlji. I tako s koljena na koljeno, iz generacije u generaciju…

Zato sam zahvalna do suza na Njegovoj Milosti koja me presrela na putu i sretna sam dok gledam svoju djecu koja imaju pristup znanju i primjeni Žive Riječi Božje kroz nauk na Svjetlu Čiste Istine. Zadnje dvije godine osiguran je i mali vrtić (školica za djecu) na Svjetlu Čiste Istine gdje roditelji za vrijeme Bogoslužja grupe “Bračno zajedništvo” mogu ostaviti djecu na čuvanje dvjema divnim tetama koje se trude svaki put pripremiti priču iz Sv. Pisma i na zabavan i djeci prilagođen način uče ih vječnim starim Istinama i Životu u Božanskoj Ljubavi.

Danijela